Brinemo za svoje zdravlje. Želimo se osjećati dobro, puni energije, osjećati veselje i zadovoljstvo. Kada se tako ne osjećamo, obraćamo se liječniku i očekujemo od njega pomoć, rješenje, savjet za poboljšanje zdravlja. Želimo saznati uzrok koji je doveo do zdravstvenog problema.
Čini mi se da je to danas postalo previše za tražiti. Trebamo li odustati od nerealnih očekivanja?

Koliko često vas doktor nije niti primio na pregled nego ste se dopisivali mailom ili pokušavali dobiti telefonski razgovor? Koliko ste točno puta u posljednje vrijeme uspjeli doći u kontakt uživo sa svojim liječnikom? Koliko puta ste u trenutku kad ste izašli iz liječničke ordinacije bili još zbunjeniji nego prije ulaska? Meni se to sve događa i prečesto.

Slično sam iskustvo imala pri nedavnom susretu s ginekologom. Od naručivanja do pregleda prošlo je dva mjeseca. Kod naručivanja nisu tražene bitne informacije, kao na primjer koji je očekivani datum menstruacije, što znači da se moglo desiti da na predloženi datum pregleda imam menstruaciju.

Na samom pregledu me nitko nije pitao niti kako se osjećam, a kamo li da li npr. primjećujem neke promjene u menstrualnom ciklusu, imam li bolove, kakva su menstrualna krvarenja.

Valjda, negdje, možda, nadam se…

Kada sam zatražila savjet za pregled dojki dobila sam samo informaciju da to nije u njihovoj domeni (!?). Za to ću (valjda) morati dobiti uputnicu od liječnika opće prakse, naručiti se (negdje) na pregled, čekati koji mjesec (možda i godinu), pa (nadam se) vidjeti što ću tamo saznati. Razumijem da to “nije ginekološki problem”, ali ne bi li posao doktora trebao pretpostavljati zanimanje za cjelokupno zdravlje pacijenta?

Da ne duljim, cijeli susret je bio kraći nego što mi je trebalo da ga ovdje opišem. Nisam dobila gotovo nikakvu informaciju, izašla sam van bez ijedne preporuke i savjeta. Vidimo se za godinu dana.
Imam li osjećaj da mi se netko posvetio? Ne.
Imam li osjećaj da je napravljen detaljan pregled i da mogu biti mirna da je sve ok? Ne.
Da li sam prepuštena sebi da dođem do pojašnjenja i informacija koje sam trebala dobiti od liječnika? Da.

To je naš zdravstveni sustav. Moramo li se s time pomiriti?

Ne pristajem na to. Ne želim biti sama sebi doktor, pretraživati Internet da bih dobila nekakvu informaciju i onda se pitati da li je doista točna, trošiti ogromnu količinu novaca na reklamirane proizvode, lijekove bez recepta, dodatke prehrani koji će mi možda pomoći (a možda i ne, a možda i odmoći). Usput, da li se netko pita zašto toliko ljudi sami traže odgovore na internetu?

Želim dobiti brz, kvalitetan i potpun odgovor. Želim znati da se mogu obratiti stručnoj osobi za pomoć oko svog zdavstvenog stanja. Želim da je ta osoba dostupna i da ne čekam do prvog pregleda godinu dana. Želim otvorenu i jasnu komunikaciju, da se ne osjećam da sugovornika svakim svojim pitanjem gnjavim i da mi se obraća svisoka. Želim da mi se u trenutku pregleda i konzultacije ta osoba u potpunosti posveti. Želim dobiti konkretan odgovor i savjet, rješenje koje će mi pomoći da se, kad ga primijenim, osjećam bolje i zdravije.

Mislim da ne tražim puno, nego nešto što nam svima pripada. Mislim da je pomoć u rješavanju zdravstvenog problema pravo svih nas.

Nemojmo nikad zaboraviti: “Pravo na zdravlje je osnovno i neotuđivo ljudsko pravo.



Rezervirajte svoj termin za savjetovanje, pregled ili terapiju

Book an appointment with Personnel Calendar using SetMore